More tvoj.pisac posts

@tvoj.pisac Profile picture

@tvoj.pisac

Čitaj tekst👇🏻
.
“Ti znaš samo boljeti”, govorila sam mu dok mi je okretao leđa, na dobro poznat način. Ovaj odlazak je tako identičan odlasku mog oca, kada je ostavljao majku.
Majka nikada nije prestala čekati mog oca, iz dana u dan se nadala, spremala jela, bila lijepa.
Čekala je na pragu čovjeka koji ju je ostavio onda kada je za sreću bilo potrebno malo. “Sutra je tako daleko.”, govorila sam sebi.
“Poželjet ćeš nekog da umre za tebe. I niko neće moći. Jer ne umire se za ljude tek tako, umire se za ljubav.” Nikada nisam očekivala da će biti lako, i ne tražim lako, jer ako je lako..onda bolje i da ne postoji. Kada budem poželjela lako, poželjet ću laku smrt. Život je da nas nauči živjeti. Ti nikada nisi bio od onih koji znaju ostati. A ja nikada nisam tražila dalje od tebe. Za oboje ću i voljeti, samo eto, budi tu. Nikada nemojte tražiti od čovjeka da ostane, jer on tada saznaje vašu slabost. I oni koji vas najviše vole, kada dođe vrijeme, iskoristit će vaše slabosti da izliječe svoje breme.
Majka je umrla prije godinu dana, a oca nisam vidjela od onda kada nas je napustio. Nije mene taj odlazak toliko bolio, koliko me boljelo majčino čekanje. Kada je otac bio u pitanju, ona nikada nije znala za dosta. Nije nju starost sahranila, nju je njena bol pokopala. Valjda je to jedan od razloga zašto ne vjerujem u dobrotu.
Da je on tražio žrtvu, ona bi bez razmišljanja život za njega dala. Čovjeku, koji mi je dao život, nikada neću oprostiti što mi je majku ostavio bez istog.
“Odlaziš kao najveća kukavica, i okrećeš mi leđa na koja nikada nikom nisam dala. Isti ste! Mene će proći, a ti, kako ćeš živjeti sa saznanjem da si se plašio života?” -Odlaziš poput moga oca.
Ja bih prije poželjela umrijeti, nego živjeti ‘zalud.
Majka je svoj bol dijelila sa mnom, a ja ću svoj bol ostaviti da me podsjeti iznova ko sam.
I nikada se nemoj usuditi doći mi umoran od života, drugih ruku, željan ljubavi.
Na mjestu, na kojem si me ostavio, ja sam tebe sahranila.
Majka je pogriješila.
Ali ja neću živjeti za bol.
Ja ću živjeti za ljubav.
Bol će proći kada umremo.
Na kraju krajeva, ti ćeš ostati čovjek koji se plašio, a ja žena koja je voljela.

Čitaj tekst👇🏻
.
“Ti znaš samo boljeti”, govorila sam mu dok mi je okretao leđa, na dobro poznat način. Ovaj odlazak je tako identičan odlasku mog oca, kada je ostavljao majku. 
Majka nikada nije prestala čekati mog oca, iz dana u dan se nadala, spremala jela, bila lijepa.
Čekala je na pragu čovjeka koji ju je ostavio onda kada je za sreću bilo potrebno malo. “Sutra je tako daleko.”, govorila sam sebi.
“Poželjet ćeš nekog da umre za tebe. I niko neće moći. Jer ne umire se za ljude tek tako, umire se za ljubav.” Nikada nisam očekivala da će biti lako, i ne tražim lako, jer ako je lako..onda bolje i da ne postoji. Kada budem poželjela lako, poželjet ću laku smrt. Život je da nas nauči živjeti. Ti nikada nisi bio od onih koji znaju ostati. A ja nikada nisam tražila dalje od tebe. Za oboje ću i voljeti, samo eto, budi tu. Nikada nemojte tražiti od čovjeka da ostane, jer on tada saznaje vašu slabost. I oni koji vas najviše vole, kada dođe vrijeme, iskoristit će vaše slabosti da izliječe svoje breme. 
Majka je umrla prije godinu dana, a oca nisam vidjela od onda kada nas je napustio. Nije mene taj odlazak toliko bolio, koliko me boljelo majčino čekanje. Kada je otac bio u pitanju, ona nikada nije znala za dosta. Nije nju starost sahranila, nju je njena bol pokopala. Valjda je to jedan od razloga zašto ne vjerujem u dobrotu. 
Da je on tražio žrtvu, ona bi bez razmišljanja život za njega dala. Čovjeku, koji mi je dao život, nikada neću oprostiti što mi je majku ostavio bez istog.
“Odlaziš kao najveća kukavica, i okrećeš mi leđa na koja nikada nikom nisam dala. Isti ste! Mene će proći, a ti, kako ćeš živjeti sa saznanjem da si se plašio života?” -Odlaziš poput moga oca.
Ja bih prije poželjela umrijeti, nego živjeti ‘zalud. 
Majka je svoj bol dijelila sa mnom, a ja ću svoj bol ostaviti da me podsjeti iznova ko sam.
I nikada se nemoj usuditi doći mi umoran od života, drugih ruku, željan ljubavi.
Na mjestu, na kojem si me ostavio, ja sam tebe sahranila.
Majka je pogriješila. 
Ali ja neću živjeti za bol.
Ja ću živjeti za ljubav.
Bol će proći kada umremo. 
Na kraju krajeva, ti ćeš ostati čovjek koji se plašio, a ja žena koja je voljela.
11,419 0 2 October, 2019
@tvoj.pisac Profile picture

@tvoj.pisac

ta tvoja luda ludila
osmijesi do ušiju
duge pete, a u duši dijete
ta tvoja nevinost,
milost u očima
kratke izreke
i prevrtanje očima
Svega se čovjek u životu nagleda
ali tih tvojih ludila
ostane željan i nakon pedeset godina

ta tvoja luda ludila
osmijesi do ušiju
duge pete, a u duši dijete
ta tvoja nevinost,
milost u očima
kratke izreke 
i prevrtanje očima
Svega se čovjek u životu nagleda
ali tih tvojih ludila
ostane željan i nakon pedeset godina
4,898 0 7 September, 2019
@tvoj.pisac Profile picture

@tvoj.pisac

Od života ne tražim ništa, samo eto
da se nikada više ne sretnemo.

Od života ne tražim ništa, samo eto 
da se nikada više ne sretnemo.
1,975 0 31 July, 2019
@tvoj.pisac Profile picture

@tvoj.pisac

“Lelo, izluđuješ me tim pitanjima koju sam volio prije tebe. Ali ako te baš zanima, bilo ih je..bilo ih je lijepih, zgodnih, provokativnih, bilo je crnki, plavuša. Neke su bile za noć, neke za dvije. Lelo, ti si meni za života. Bilo ih je, ali nije bilo mene. Sada, kada si ti tu, dovoljno je svega, čak i previše. A tebe, tebe mi nikad dosta.”
Šta samo radiš u ovoj mojoj glavi kada se nasmiješ, kakve ringišpile pokreneš.. to ni ludoga čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim, a kamo li mene ovakvog, nikakvog. “Ti bi meni, Lelo, postavljala pitanja o životu, kao da ne znam da pitaš o sebi.
Upoznao sam te kroz zagrljaj, i danas, danas da nije tih tvojih ruku, ne bih ja imao gdje. “
-smijeh.
-sreća
-dom

@tvoj.pisac

“Lelo, izluđuješ me tim pitanjima koju sam volio prije tebe. Ali ako te baš zanima, bilo ih je..bilo ih je lijepih, zgodnih, provokativnih, bilo je crnki, plavuša. Neke su bile za noć, neke za dvije. Lelo, ti si meni za života. Bilo ih je, ali nije bilo mene. Sada, kada si ti tu, dovoljno je svega, čak i previše. A tebe, tebe mi nikad dosta.”
Šta samo radiš u ovoj mojoj glavi kada se nasmiješ, kakve ringišpile pokreneš.. to ni ludoga čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim, a kamo li mene ovakvog, nikakvog. “Ti bi meni, Lelo, postavljala pitanja o životu, kao da ne znam da pitaš o sebi. 
Upoznao sam te kroz zagrljaj, i danas, danas da nije tih tvojih ruku, ne bih ja imao gdje. “
-smijeh.
-sreća
-dom

@tvoj.pisac
1,737 0 28 July, 2019
2,727 0 14 July, 2019